Hamdija Kreševljaković
Hamdija Kreševljaković se rodio 1890. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici gdje je i odrastao. Radni vijek proveo je u obrazovanju radeći najprije kao učitelj, a kasnije kao nastavnik u sarajevskim školama. Dugo je uporno mnogostranim radom tragao za znanjem i obrazovanjem. Sam je naučio mnoge strane jezike među kojim i turski, koji je toliko dobro savladao da je s lakoćom mogao koristiti arhivsku građu na ovom jeziku. Svoj interes usmjerio je na istraživanje društveno-ekonomskih prilika u BiH u doba Osmanlijske vladavine. 
Bio je marljiv sakupljač historijske građe koju je, prirođenom sposobnošću da se približi ljudima i uzme od njih usmena kazivanja, predanja ili znanja o događajima i pojavama i da ih, provjerena drugim pouzdanijim podacima upotrijebi kao dragocjeni izvor da naučnu rekonstrukciju važnih isječaka naše prošlosti.
Objavljivao je svoje naučne radove sarađujući bez prekida i, tako reći, bez predaha u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta, Zavoda za zaštitu spomenika i Enciklopediji FNRJ.
Njegovi glavni radovi su: ˝Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini˝, ˝Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom˝, ˝Stari bosanski gradovi˝, ˝Stari hercegovački gradovi˝, ˝Dženetići - prilog izučavanju feudalizma˝, ˝Kapetanije˝, ˝Čizmedžijski obrt˝, ˝Hanovi i karavan-saraji˝, ˝Sarački obrt u starom Sarajevu˝, te mnoga druga djela od oko 40 radova koja je Kreševljaković objavio.
Hamdija Kreševljaković nije spadao u red onih historičara koji sami izvode teoretske zaključke iz datih podataka, pa nije ni upadao u zamku da podatke prilagođava unaprijed postavljenim teoretskim postavkama. On je znao da pomoću podataka nacrta dobru sliku, ali se nije upuštao u to da je sam interpretira. Stoga je njegovo djelo ostalo kasnijim generacijama kao bogata riznica izvora svake vrste i kao solidna osnova za dalja istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih problema iz različitih aspekata naučnih potreba društva.
Izbor iz sabranih djela
 |
“Mošćanica je opskrbljivala dvanaest javnih česama, od kojih je polovina bila na vratničkom gradu.
- Vrabina česma stajala je pod Čebedžijama. Dobila je ime po porodici Vrabo koja je stanovala uz ovu česmu.
- Česma u ulici Podgrabom, u zidu kuće Pobrića, nedaleko od Stokca - dijela Vratnika iznad Babinog zuba, tekla je i poslije 1895. godine.
- Kupusova česma u Dolu, uz džamiju Nedž-zade H. Hasana stoji i danas, a sagrađena je poslije 1560. godine. Uz česmu je bila kuća Kupusova, pa je po tome i česma dobila ime.
- Uz ovu česmu ističe voda iz mračnog vrela, a zove se Brezumulja, a u narodu se zvala Brzomolja, i smatraju je kao ljekovitom vodom.
- Česma u Hendeku, pod Stokcem, tekla je otvorenim jarkom kroz Kazaferovića dvorište i bašću i dalje ulicom sve dok nije Mošćanica zasuta. To je sada Ulica Ragiba Ljubunčića.
- Niz Širokac je išao vodovod sve do česme što je bila u zidu današnje kuće Jovana Lalića. Po izgledu je ubrajana među najljepše sarajevske česme. Prestala je teći izgradnjom vodovoda."